Srdela, riba koja je u prošlosti tretirana kao hrana siromašnih, riba koja je othranila generacije stanovnika priobalja. Danas je jako cijenjena i svrstava se na prvo mjesto izvora omega 3 kiselina. Također je i vrlo ekonomičan izbor.
Osim kao vrhunska delicija srdela je odlična kao i ješka za lov ribe. Gotovo da ne postoji riba koja neće zagristi srdelu. Ipak, ovdje ćemo se bazirati na srdelu kao ješku za lov šparida. Prezentirati ćemo načine ješkanja i skladištenja srdele.
Osobno mi je srdela jedna od dražih ješki iz više razloga. Prvi je definitivno to šta će na srdelu zagrist veća i manja komarača, ali i bilo koja druga riba. Problem kod srdele je upravo to šta na nju idu sve ribe, pa tako i manja riba, ali postoji riješenje kako se djelomično riješiti manje ribe. Više o tome u nastavku teksta. Osim toga srdela je jako pristupačna i jeftina te dobrim skladištenjem može se koristiti mjesecima uz potpuno iste ili čak bolje rezultate. Srdela je i na samoj udici „bruma“ (posebno ako je friška), i pravi rezultati ponekad dođu tek nakon par sati ili čak nakon par dana ako svaki dan lovimo na istom mjestu, i na taj način naviknemo ribu na prisutnost hrane.
Načini ješkanja:
- Cijelu iglom na dvije udice
- Bez glave i repa, nataknem iglom tako da je udica na dijelu gdje sam okidao glavu
- Bez glave i repa, probijem udicu od repa prema glavi
- Bez glave i repa, izrežem je po dužini te okrenem na drugu stranu i udicu zabijem na dijelu prema glavi
Sva ova ješkanja podrazumijevaju namotavanje filo elastikom kojeg je treba štediti. Ja svaku ješku otprilike namotam po 30-ak puta.
Kada kupujete srdelu najvažnije je da je friška bez obzira što ćete poslije raditi s njom. Ako ćete loviti na frišku srdelu budite spremi na učestalo vađenje udica i ješkanje, jer ipak friška srdela je premekana. Naravno to se ne odnosi na noćni lov (ja ga ne preferiram radi ugora) i „pošte“ koje ne obiluju toliko sitnom ribom. Osobno rijetko lovim na frišku srdelu. Najviše preferiram usoljenu zbog toga što je mnogo žilavija. Srdelu usolim na način da u plastičnu posudu prvo stavim krupnu sol tako da pokrije dno posude. Zatim srdele, pa sol, pa opet srdele itd. Tako usoljene srdele držim u frižideru.
Nakon par sati u soli srdele puste krv koju je dobro iscijediti iz posude i uliti u drugu posudu. To radim sve dok u posudi ne bude krvi (nekoliko dana). Na taj način će srdele biti još žilavije, a krv koja je u drugoj posudi koristim na način da u nju stavim srdelu na 5 minuta prije samog ješkanja tako da poprimi miris. Čak znam staviti srdele u tu posudu večer prije ribolova. U posudu je dobro staviti i očišćene pedoče ili neke druge školjke tako da ima još kvalitetniji i intezivniji miris. Usoljena srdela ješkana na način da se izreže po dužini i okrene na drugu stranu i dobro namota filo elastikom može odoljeti grickanju sitne ribe puno više nego na bilo koji drugi način ješkanja.
Prema vlastitom iskustvu prednost dajem usoljenoj srdeli iz već navedenih razloga. Također, mogu se pohvaliti mnogobrojim komarčama (većim i manjim) ulovljenim upravo na usoljenu srdelu.
Frane Medić