Tad i nikad više
Davnih dana ,na samom pocetku ludila zvanog ribolov. Setamo navecer moj prika (nek se zove xy) ,Bingo (dlakavo stvorenje zvano pas) i ja . I tako rijecamo o svemu i svacemu.
Lipa jesenska vecer nije davala znakove godisnjeg doba kojem pripada vec je vise naginjala litnjoj. U moru tema doticemo se i ribolova koji je neiscrpno stivo između nas trojice. I tako naculio sam usi i upijam svako slovo tog prekaljenog komarcerosa , koji mi onako usput dobaci da je bas plaza uz koju setamo izvrstan teren za lov komarce i da malo tko to zna . Evo stani ode i gađaj onu puntu tamo ,baci koliko mos i vidit ces.
I tako mi setamo do kuce izmjenjujuci teme ko ja jesku kad nece riba da grize. Noc mi donosi hrpu straha i nervoze jer plod ljubavi supruge i mene ima opasno veliku temperaturu pa se mijenjamo uz krevetic stalno mjereci temperaturu i kupajuci malisana . Negdje kad je mala kazaljka dotaknula cetiri se situacija normalizirala i utonio sam u san.
Jutro me izbacilo ko iz poplave smrskanog i satravenog te u tom stanju skupim stape ,okinen komad kokose koja je cekala tulum u pecnici i odem na mjesto di mi je Xy sinoc reka . Bilo je vec oko deset uri kad je prvi sistem udario o povrsinu i potonio na dno . Stao sam i divio se kako je lipo ne misleci na nista . Stap 2.60 makinja nesto u stilu djecjih igracaka i nailon iz lidla . U jednom momentu leti kantarin ,leti krena,leti sve . Uzimam stap i snazno dajem kontru ,koji ludi osjecaj . Cupan je ko vucna sluzba i mislin uf ima je kus , vrtin dalje i vidin blica nesto vece aaaaaa nemam spurtil a stine aaaaa samo nemoj ispast aaaa vrtim ,cupan ,rukon vatan krenu i vadin je vanka ,sta dalje od mora . Uuuuu koji osjecaj a iza mene se skupilo setaca koji su vidjevsi epsku borbu svratili na pilanje.
U tom ludilu zazvoni telefon i osoba s druge strane drhtavim glasom mi govori "brzo dolazi opet je fibra skocila " spreman se i brzinom svjetlosti sam doma i jos brze na hitnoj . U tom ludilu sam ulov samo ostavija u sudoperu i preskocijo pricu o borbi i slavi . Na hitnoj nakon cekanja u stilu konc logora doznajem da je zubic u pitanju i da samo prominimo sirup protiv temperature , jer ovaj ocito nije kompaktibilam malom zmaju . Dolazim doma , zenica je ocistila ribu ,pripremila gradele i ja sam samo imao otvoriti bocu vina i baciti se na pecenje . Nakon rucka se sjetimo da je nismo ni vagali al nije ni bitno jer je bila ogromna u mojim ocima a po slici kazu priko kil . Nakon tog dana na tom istom mistu na kojem sam ulovio svoju jedinu pravu komarcu sam boravio satima i danima i drugi su pokusavali al nitko nije uvatio ni jednu.
Ostala je uspomena na lipu pricu tople jesenske noci i lipi nediljni rucak.
Ante Saratlija
